Obnovljivi izvori energije


Obnovljivi izvori energije



Obnovljivi izvori energije, ne uključujući hidroenergiju, daju manje od 1% ukupno
proizvedene energije. Taj udio u budućnosti treba znatno povećati jer
neobnovljivih izvora energije ima sve manje, a i njihov štetni utjecaj sve je
 izraženiji u zadnjih nekoliko desetljeća. Sunce isporučuje Zemlji 15
tisuća puta više energije nego što čovječanstvo u sadašnjoj fazi uspijeva potrošiti.
 Iz toga se vidi da se obnovljivi izvori mogu i moraju početi bolje iskorištavati i da
ne trebamo brinuti za energiju nakon iskorištenja zaliha fosilnih goriva. Razvoj
obnovljivih izvora energije (osobito od vjetra, vode, sunca i biomase) važan je
zbog nekoliko razloga:
·         obnovljivi izvori energije imaju vrlo važnu ulogu u smanjenju emisije ugljičnog
·          dioksida (CO2) u atmosferu. Smanjenje emisije CO2 u atmosferu je politika Europsk
·          unije, koju i Hrvatska prihvaća u svojoj energetskoj strategiji,
·         povećanje udjela obnovljivih izvora energije povećava energetsku održivost sustava.
·          Također pomaže u poboljšavanju sigurnosti dostave energije na način da smanjuje ovisnost o uvozu energetskih sirovina i električne energije,
·         očekuje se da će obnovljivi izvori energije postati ekonomski konkurentni
·         konvencionalnim izvorima energije u srednjem do dugom razdoblju.


Nekoliko tehnologija, osobito energija vjetra, male hidroelektrane, energija iz 
biomase i sunčeva energija, su ekonomski konkurentne. Ostale tehnologije su
ovisne o potražnji na tržištu da bi postale ekonomski isplative u odnosu na
klasične izvore energije. Proces prihvaćanja novih tehnologija vrlo je spor i
uvijek izgleda kao da nam izmiče za malo. Glavni problem za instalaciju novih
postrojenja je početna cijena. To diže cijenu dobivene energije u prvih
nekoliko godina na razinu potpune neisplativosti u odnosu na ostale komercijalno
 dostupne izvore energije. Veliki udio u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora rezultat
je ekološke osviještenosti stanovništva, koje usprkos početnoj ekonomskoj
neisplativosti instalira postrojenja za proizvodnju "čiste" energije.
Europska zajednica ima strategiju udvostručavanja upotrebe obnovljivih
izvora energije od 2003. do 2010. godine. To znači da bi se ukupni udio
obnovljivih izvora energije povećao sa sadašnjih 6% na 12% 2010. Godine
. Taj plan sadrži niz mjera kojima bi se potaknule privatne investicije u
 objekte za pretvorbu obnovljivih izvora energije u iskoristivu energiju
(najvećim djelom u električnu energiju).
Obnovljivi izvori energije danas imaju rastuću važnost u elektroenergetskom
 sustavu, te ih razvijene zemlje snažno potiču, jer se njihovom uporabom s
manjuju emisije štetnih plinova u atmosferu, povećava sigurnost opskrbe
 energijom, smanjuje ovisnost o uvoznim energentima, razvija domaća
 industrija te otvaraju radna mjesta.

Sunčeva energija

Najveći izvor obnovljive energije je Sunce čije zračenje dolazi na Zemlju i tamo se pretvara u druge oblike obnovljive energije poput energije vjetra, hidroenergije, biomase, energije valova i dr. Sunčevo zračenje predstavlja daleko najveći izvor energije na Zemlji, pri čemu je godišnje dozračena energija veća 15000 puta od ukupnih svjetskih potreba.Na količinu dozračene sunčeve energije (insolaciju) pojedinog mjesta na Zemlji ponajviše utječu njegova zemljopisna širina i lokalne klimatske prilike. U Republici Hrvatskoj godišnja insolacija na horizontalnu plohu iznosi 1200- 1600 kWh/m2 ovisno radi li se o kontinentalnom ili primorskom dijelu. Od toga se 75% dozrači u toplijoj polovici godine (od početka travnja do kraja rujna), dok je u hladnijem dijelu godine, kada su potrebe za energijom najveće, insolacija osjetno niža.
Pod pojmom iskorištavanja Sunčeve energije u užem se smislu misli samo na njezino neposredno iskorištavanje, u izvornom obliku, to jest ne kao, primjerice, energija vjetra ili fosilnih goriva. Sunčeva se energija pri tome može iskorištavati aktivno ili pasivno. Aktivna primjena Sunčeve energije podrazumijeva njezinu izravnu pretvorbu u toplinsku ili električnu energiju. Pri tome se toplinska energija od Sunčeve dobiva pomoću solarnih kolektora ili solarnih kuhala, a električna pomoću fotonaponskih (solarnih) ćelija. Pasivna primjena Sunčeve energije znači izravno iskorištavanje dozračene Sunčeve topline odgovarajućom izvedbom građevina (smještajem u prostoru, primjenom odgovarajućih materijala, prikladnim rasporedom prostorija i ostakljenih ploha itd).
Solarni kolektori
Solarni kolektori pretvaraju sunčevu energiju u toplinsku energiju vode (ili neke druge tekućine). Sistemi za grijanje vode mogu biti ili otvoreni, u kojima voda koju treba zagrijati prolazi direktno kroz kolektor na krovu, ili zatvoreni, u kojima su kolektori popunjeni tekućinom koja se ne smrzava (npr. antifriz). Zatvoreni sustavi mogu se koristiti bilo gdje, čak i kod vanjskih temperatura ispod nule. Tijekom dana, ako je lijepo vrijeme, voda može biti grijana samo u kolektorima. Ako vrijeme nije lijepo, kolektori pomažu u grijanju vode i time smanjuju potrošnju struje. Solarni kolektori su vrlo korisni i kod grijanja bazena. U tom slučaju temperatura vode je niska i jednostavnije je održavati temperaturu pomoću otvorenih sistema grijanja. Na takav način optimalna temperatura bazena održava se nekoliko tjedana više u godini nego bez sistema grijanja vode. Postoje i kolektori koji direktno griju zrak. Ti sustavi cirkuliraju zrak kroz kolektore i na taj način prenose velik dio energije na zrak. Taj se zrak kasnije vrača u grijanu prostoriju i na taj način se održava temperatura u prostoriji. Kombinacijom grijanja zraka i grijanja vode može se postići vrlo velika ušteda.
Fotonaponske ćelije
Uporabom Sunčevih ćelija energija Sunčeva zračenja izravno se pretvara u električnu energiju. Sunčeve ćelije nazivaju se i fotonaponskim ćelijama, a često se koriste na potrošačima malih snaga, primjerice na džepnim računalima. Prve FN ćelije razvijene su pedesetih godina prošlog stoljeća za potrebe istraživanja svemira. Izrađuju se od silikona. Kad Sunčevo zračenje obasja FN ćeliju, dio njegove energije predaje se elektronima i oni se oslobađaju i pomiču prema površini ćelije, zbog čega se javlja neravnoteža u broju elektrona između gornje i donje strane ćelije. Kad se strane ćelije spoje vodičem, kroz njega će poteći struja. Pojedinačne ćelije spajaju se u fotonaponske panele, a oni u polja. Neka polja smještaju se na uređaje koji prate pomak Sunca, pa se nagibom prilagođavaju kutu upadnog Sunčevog zračenja. Električna energija iz FN ćelija može se upotrijebiti za rasvjetu, za rad kućanskih aparata, ili se skladišti u akumulatorima. U razvoju su i automobili koji za pogon koriste FN ćelije. Ipak, kad se spomene uporaba FN ćelija, većina ljudi pomisli na svemirske satelite.




Zbog relativno velikih investicijskih troškova u odnosu na konvencionalne sustave za grijanje i pripremu PTV-a, većina europskih zemalja subvencionira ulaganje u opremu za iskorištavanje obnovljivih izvora energije (Slovenija daje poticaje u iznosu od 100 EUR po m2 instalirane površine kolektora, Grčka vlada pokriva 50% investicije u svaki solarni sustav, itd). Čak i bez takvih poticaja, proračuni i iskustva pokazuju da je korištenje solarnih kolektora ekonomski vrlo isplativo kao alternativa električnom zagrijavanju vode koje je uobičajeno u tijeku turističke sezone na Jadranu, odnosno grijanju na lož ulje koje je često korišteni energent u kontinentalnom dijelu naše zemlje. Na našem su tržištu prisutni domaći i strani proizvođači solarne opreme, koji se uz proizvodnju bave i prodajom i ugradnjom te opreme. Također, ugradnjom se bave i mnogi instalateri grijanja. S obzirom na specifičnost solarnih sustava u odnosu na klasične, za njihovo pravilno dimenzioniranje i instaliranje, potrebna je visoka razina stručnosti i iskustvo. Upravo zbog nedostatka toga, danas u Hrvatskoj mnogi solarni sustavi ne zadovoljavaju potrebe korisnika i podložni su čestim ispadima iz rada. Stoga je nabolje odabir i instalaciju solarnih sustava povjeriti dokazanim firmama s dugogodišnjim iskustvom.